Osnovna škola Tomaša Goričanca Mala Subotica

U četvrtak, 3. svibnja, 2018.god. u školi smo proveli dva prekrasna sata hrvatskog jezika.

Zaista smo bili oduševljeni idejom učiteljice hrvatskog jezika Ljerke Jezernik što ta dva sata nećemo trebati govoriti književnim jezikom, već našim dragim materinskim narječjem kojim smo progovorili i koji govorimo od malih nogu.

Bilo nam je puno lakše pričati s učiteljicom, a i međusobno jer kajkavštinom mi svakodnevno pričamo kod kuće i u zajedničkoj komunikaciji izvan škole.

Analizirali smo kajkavske pjesme naše drage nam pjesnikinje gospođe Ružice Jukić, koja je rodom iz Male Subotice, danas živi u Zagrebu i vrlo rado se sjeća svojih lijepih dana djetinjstva provedenih u rodnom kraju. Pjesme su veoma zanimljive i osjećajne i jako su nam se svidjele.

Pričali smo kajkavskim narječjem i time istaknuli važnost kajkavštine. Malo nam je bilo čudno, budući da se na satovima hrvatskog jezika moramo izražavati na standardu. Super nam je bilo što je i učiteljica ovog puta govorila samo kajkavski.

Važno je očuvati kajkavske riječi od zaborava jer su one naše dobro i drago blago. Primijetili smo da se puno riječi kojima su se koristile naše prabake i pradjedovi pa onda bake i djedovi već i zaboravile jer se iz naraštaja u naraštaj nažalost sve manje koriste. Također smo uvidjeli da se puno riječi razlikuje u Maloj Subotici, Palovcu, Strelcu-Držimurcu, Svetom Križu i Podbrestu. Riječi koje bi mogli isto napisati, drugačije se izgovaraju, a zanimljivo je to da imaju čak i drugačije značenje.

Zaista smo uživali na ovako osmišljenom satu hrvatskog jezika, htjeli bi više takvih satova pa i na drugim predmetima jer bi nam to možda i olakšalo razumijevanje gradiva.

S vremena na vrijeme kajkavske riječi se sve manje koriste,a mi upravo želimo da se to naše drago blago, naša dobra, domaća riječ očuva. Ako svi mi nećemo to dozvoliti, naša kajkavska riječ se neće zaboraviti.

                                                  Helena Srnec i Eli Hrgović

U četvrtak, 3. svibnja, 2018.god. u školi smo proveli dva prekrasna sata hrvatskog jezika.

Zaista smo bili oduševljeni idejom učiteljice hrvatskog jezika Ljerke Jezernik što ta dva sata nećemo trebati govoriti književnim jezikom, već našim dragim materinskim narječjem kojim smo progovorili i koji govorimo od malih nogu.

Bilo nam je puno lakše pričati s učiteljicom, a i međusobno jer kajkavštinom mi svakodnevno pričamo kod kuće i u zajedničkoj komunikaciji izvan škole.

Analizirali smo kajkavske pjesme naše drage nam pjesnikinje gospođe Ružice Jukić, koja je rodom iz Male Subotice, danas živi u Zagrebu i vrlo rado se sjeća svojih lijepih dana djetinjstva provedenih u rodnom kraju. Pjesme su veoma zanimljive i osjećajne i jako su nam se svidjele.

Pričali smo kajkavskim narječjem i time istaknuli važnost kajkavštine. Malo nam je bilo čudno, budući da se na satovima hrvatskog jezika moramo izražavati na standardu. Super nam je bilo što je i učiteljica ovog puta govorila samo kajkavski.

Važno je očuvati kajkavske riječi od zaborava jer su one naše dobro i drago blago. Primijetili smo da se puno riječi kojima su se koristile naše prabake i pradjedovi pa onda bake i djedovi već i zaboravile jer se iz naraštaja u naraštaj nažalost sve manje koriste. Također smo uvidjeli da se puno riječi razlikuje u Maloj Subotici, Palovcu, Strelcu-Držimurcu, Svetom Križu i Podbrestu. Riječi koje bi mogli isto napisati, drugačije se izgovaraju, a zanimljivo je to da imaju čak i drugačije značenje.

Zaista smo uživali na ovako osmišljenom satu hrvatskog jezika, htjeli bi više takvih satova pa i na drugim predmetima jer bi nam to možda i olakšalo razumijevanje gradiva.

S vremena na vrijeme kajkavske riječi se sve manje koriste,a mi upravo želimo da se to naše drago blago, naša dobra, domaća riječ očuva. Ako svi mi nećemo to dozvoliti, naša kajkavska riječ se neće zaboraviti.

                                                  Helena Srnec i Eli Hrgović