Osnovna škola Tomaša Goričanca Mala Subotica

Prije polaska doznali smo da ćemo posjetiti gradove Roč,  Hum i Motovun i zbog toga smo bili jako uzbuđeni jer nitko od nas još nije posjetio te gradove. Dobili smo tri ponude iz turističkih agencija, no naši roditelji odabrali su ponudu iz turističke agencije Galileo jer im  se ta ponuda najviše svidjela. U pratnji učiteljica Nevenke Polanec-Petek, Martine Švenda, Nine Pintarić, Gordane Zvošec, Sanje Posavec i vodiča Nevenke krenuli smo u našu pustolovinu.

Nakon jednog sata vožnje imali smo kratku stanku za osvježenje te nastavili dalje. Druga pauza je bila nakon 40 minuta vožnje na stajalištu blizu Zagreba. Svi smo se najeli i otišli na igralište koje se nalazilo na stajalištu. Malo smo se zabavili i nastavili put. U autobusu smo razgovarali, no ubrzo smo zašutjeli jer je vodič počeo nešto govoriti na mikrofon. Rekla nam je da se s naše lijeve strane nalazi aerodrom. Ugledali smo avione kako polijeću i slijeću.

Vozeći se jedno vrijeme stigli smo do Rijeke. Svi smo bili oduševljeni jer smo napokon ugledali more. Bilo je to nešto posebno. Malo smo stali na stajalištu jer nam je učiteljica iz Geografije morala podijeliti kompase i karte da lakše odradimo zadatke koje smo dobili.

Nakon duge vožnje saznali smo da ćemo ubrzo stići do prvog grada koji moramo posjetiti – Roča. Brzo smo uzeli svoje fotoaparate, olovke i papire da sve što  vidimo i čujemo zabilježimo. I konačno, stigli smo do Roča. Izašli smo iz autobusa i stigli do ulaska u Roč – Bela vrata.

Prošli smo kroz Bela  vrata, a tamo nas je dočekao gospodin Vladimir koji je bio presretan što smo došli posjetiti Roč. Poveo nas je  do topa koji se zvao Mletačka bombarda. Ispričao nam je legendu o teti Beti i Mletačkoj bombardi. Legenda je bila jako zanimljiva i svima nam se svidjela. Od gospodina Vladimira doznali smo da Roč ima oko 100 stanovnika. Potom smo se podijelili u dvije grupe. Jedna grupa otišla je u razgled Roča, a druga grupa u glagoljsku tiskaru. Poslije smo se zamijenili.

U razgledavanju grada Roča vidjeli smo školu i spomenik žakanu Jurju. U Roču smo još posjetili crkvu sv. Roka u kojoj smo vidjeli freske na zidovima i posjetili crkvu sv. Antuna Opata. U glagoljskoj tiskari vidjeli smo vjernu kopiju prvog tiskarskog stroja koji je izumio Johannes Gutenberg. Dva naša učenika, Leonardo i Dominik, okušali su se u tiskanju. Na poklon smo dobili straničnike s azbukom. Kad smo završili s posjetom Roča bili smo jako gladni pa smo napravili stanku da se najedemo.

Na putu do Huma posjetili smo Aleju glagoljaša. Tamo smo vidjeli stol Ćirila i Metoda, stup Čakavskog sabora i još puno spomenika. Napokon smo stigli u Hum – najmanji grad na svijetu. Tamo smo doznali da Hum ima između 20 i 30 stanovnika. Posjetili smo crkvu sv. Jeronima. Prošetali smo Humom i fotografirali se. Posjetili smo i suvenirnicu. Doznali smo da se u Humu radi poznata rakija od imele.

Nakon posjeta Humu krenuli smo u Motovun. Na putu do Motovuna ugledali smo rijeku Mirnu. Stigavši do Motovuna morali smo pješačiti 1,5 km do središta grada. Prisjetili smo se knjige Vladimira Nazora Veli Jože koja je nastala u Motovunu. Razgledali smo gradić i otišli na zasluženi sladoled. Svi smo se poslikali i vratili se u autobus.

Na putu kući stali smo još  u Rijeci gdje smo otišli  u McDonalds. Tamo smo se fino najeli i zabavili. Oko 23 sata, nakon jako duge vožnje, stigli smo kući. Svi smo bili vrlo umorni. Bilo je to jako lijepo, zanimljivo i poučno putovanje. (Klara Jančec)

Prije polaska doznali smo da ćemo posjetiti gradove Roč,  Hum i Motovun i zbog toga smo bili jako uzbuđeni jer nitko od nas još nije posjetio te gradove. Dobili smo tri ponude iz turističkih agencija, no naši roditelji odabrali su ponudu iz turističke agencije Galileo jer im  se ta ponuda najviše svidjela. U pratnji učiteljica Nevenke Polanec-Petek, Martine Švenda, Nine Pintarić, Gordane Zvošec, Sanje Posavec i vodiča Nevenke krenuli smo u našu pustolovinu.

Nakon jednog sata vožnje imali smo kratku stanku za osvježenje te nastavili dalje. Druga pauza je bila nakon 40 minuta vožnje na stajalištu blizu Zagreba. Svi smo se najeli i otišli na igralište koje se nalazilo na stajalištu. Malo smo se zabavili i nastavili put. U autobusu smo razgovarali, no ubrzo smo zašutjeli jer je vodič počeo nešto govoriti na mikrofon. Rekla nam je da se s naše lijeve strane nalazi aerodrom. Ugledali smo avione kako polijeću i slijeću.

Vozeći se jedno vrijeme stigli smo do Rijeke. Svi smo bili oduševljeni jer smo napokon ugledali more. Bilo je to nešto posebno. Malo smo stali na stajalištu jer nam je učiteljica iz Geografije morala podijeliti kompase i karte da lakše odradimo zadatke koje smo dobili.

Nakon duge vožnje saznali smo da ćemo ubrzo stići do prvog grada koji moramo posjetiti – Roča. Brzo smo uzeli svoje fotoaparate, olovke i papire da sve što  vidimo i čujemo zabilježimo. I konačno, stigli smo do Roča. Izašli smo iz autobusa i stigli do ulaska u Roč – Bela vrata.

Prošli smo kroz Bela  vrata, a tamo nas je dočekao gospodin Vladimir koji je bio presretan što smo došli posjetiti Roč. Poveo nas je  do topa koji se zvao Mletačka bombarda. Ispričao nam je legendu o teti Beti i Mletačkoj bombardi. Legenda je bila jako zanimljiva i svima nam se svidjela. Od gospodina Vladimira doznali smo da Roč ima oko 100 stanovnika. Potom smo se podijelili u dvije grupe. Jedna grupa otišla je u razgled Roča, a druga grupa u glagoljsku tiskaru. Poslije smo se zamijenili.

U razgledavanju grada Roča vidjeli smo školu i spomenik žakanu Jurju. U Roču smo još posjetili crkvu sv. Roka u kojoj smo vidjeli freske na zidovima i posjetili crkvu sv. Antuna Opata. U glagoljskoj tiskari vidjeli smo vjernu kopiju prvog tiskarskog stroja koji je izumio Johannes Gutenberg. Dva naša učenika, Leonardo i Dominik, okušali su se u tiskanju. Na poklon smo dobili straničnike s azbukom. Kad smo završili s posjetom Roča bili smo jako gladni pa smo napravili stanku da se najedemo.

Na putu do Huma posjetili smo Aleju glagoljaša. Tamo smo vidjeli stol Ćirila i Metoda, stup Čakavskog sabora i još puno spomenika. Napokon smo stigli u Hum – najmanji grad na svijetu. Tamo smo doznali da Hum ima između 20 i 30 stanovnika. Posjetili smo crkvu sv. Jeronima. Prošetali smo Humom i fotografirali se. Posjetili smo i suvenirnicu. Doznali smo da se u Humu radi poznata rakija od imele.

Nakon posjeta Humu krenuli smo u Motovun. Na putu do Motovuna ugledali smo rijeku Mirnu. Stigavši do Motovuna morali smo pješačiti 1,5 km do središta grada. Prisjetili smo se knjige Vladimira Nazora Veli Jože koja je nastala u Motovunu. Razgledali smo gradić i otišli na zasluženi sladoled. Svi smo se poslikali i vratili se u autobus.

Na putu kući stali smo još  u Rijeci gdje smo otišli  u McDonalds. Tamo smo se fino najeli i zabavili. Oko 23 sata, nakon jako duge vožnje, stigli smo kući. Svi smo bili vrlo umorni. Bilo je to jako lijepo, zanimljivo i poučno putovanje. (Klara Jančec)