Osnovna škola Tomaša Goričanca Mala Subotica

Dana, 23.svibnja u 7 sati krenuli smo autobusom prema PP Lonjsko polje. Prvo smo posjetili selo Čigoč koje je poznato po rodama i drvenim kućama. Prošetali smo kroz Čigoč, slušali smo zanimljivo predavanje o rodama i selu Čigoč. Prebrojili smo aktivna gnijezda i posjetili veliko imanje obitelji Sučić na kojem se nalazi najniže gnijezdo u Europi koje više nije aktivno. Tada smo krenuli prema Lonjskom polju. Kada smo stigli prošetali smo stazom do visokog drveta. Slušali smo vodiča koji nam je pripovijedao o Lonjskom polju. Vidjeli smo Posavske konje, Turopoljsku svinju i govedo Podolac koji su bili na prekrasnim livadama. Vidjeli smo močvare. Pošto je sada sušno vrijeme nema ih baš puno. Nakon Lonjskog polja krenuli smo prema Krapju. U Krapju smo pogledali film o PP Lonjsko polje, a zatim smo otišli na imanje  na kojem smo se počastili sladoledom a zatim se  svi zajedno poslikali i tada krenuli kući. Izlet u Lonjsko polje bio je zabavan i zanimljiv. Rado bi taj izlet ponovili.

 

Kuće i dvorišta u Krapju i Čigoču

       Dolaskom u Krapje ostao sam zapanjen izgledom kuća.

        Sve kuće su od hrastovine, međutim izgledaju veoma staro i imao sam osjećaj da bi ih neki jači vjetar mogao srušiti kao kulu od karata. Prozori su simpatično maleni, drveni, a ukrašeni su detaljima poput srca, te se zatvaraju starinskim „šalaporkama“. Krovovi jako starih kuća prekriveni su drvenom šindrom ili veoma starim crijepom. Posebno su mi zapela za oko ulazna vrata sa metalnim „pantima“ koja su me podsijetila na vrata  štaglja koji smo nekad imali na dvorištu moje obiteljske kuće. Mislim da je suvišno za reći da kuće nemaju satelitske antene ili klima uređaje. Umjesto toga mnoge kuće u Čigoču imaju rodina gnijezda. Kućni brojevi  su jedini moderni detalj na njima, što me je malko razočaralo. Bilo bi ljepše da su i oni drveni, izrezbareni. Zamijetio sam da u tim kućama živi pretežno starije stanovništvo. Dvorišta su uredna, zelena, uska i duga, puna razne peradi, koza i ostalih domaći životinja. Žaba ima na svakom koraku pa tako onda i u svakom dvorištu.

          Izlet u Lonjsko polje bio je lijep, veoma poučan i ostat će mi u sjećanju zauvijek. Sa svojim prastarim mobitelom u džepu koji je tamo bio vrhunac tehnike osjećao sam se kao uljez u toj jednostavnosti, skromnosti i prirodnoj ljepoti.

                                                             David Kos 6.b

Dana, 23.svibnja u 7 sati krenuli smo autobusom prema PP Lonjsko polje. Prvo smo posjetili selo Čigoč koje je poznato po rodama i drvenim kućama. Prošetali smo kroz Čigoč, slušali smo zanimljivo predavanje o rodama i selu Čigoč. Prebrojili smo aktivna gnijezda i posjetili veliko imanje obitelji Sučić na kojem se nalazi najniže gnijezdo u Europi koje više nije aktivno. Tada smo krenuli prema Lonjskom polju. Kada smo stigli prošetali smo stazom do visokog drveta. Slušali smo vodiča koji nam je pripovijedao o Lonjskom polju. Vidjeli smo Posavske konje, Turopoljsku svinju i govedo Podolac koji su bili na prekrasnim livadama. Vidjeli smo močvare. Pošto je sada sušno vrijeme nema ih baš puno. Nakon Lonjskog polja krenuli smo prema Krapju. U Krapju smo pogledali film o PP Lonjsko polje, a zatim smo otišli na imanje  na kojem smo se počastili sladoledom a zatim se  svi zajedno poslikali i tada krenuli kući. Izlet u Lonjsko polje bio je zabavan i zanimljiv. Rado bi taj izlet ponovili.

 

Kuće i dvorišta u Krapju i Čigoču

       Dolaskom u Krapje ostao sam zapanjen izgledom kuća.

        Sve kuće su od hrastovine, međutim izgledaju veoma staro i imao sam osjećaj da bi ih neki jači vjetar mogao srušiti kao kulu od karata. Prozori su simpatično maleni, drveni, a ukrašeni su detaljima poput srca, te se zatvaraju starinskim „šalaporkama“. Krovovi jako starih kuća prekriveni su drvenom šindrom ili veoma starim crijepom. Posebno su mi zapela za oko ulazna vrata sa metalnim „pantima“ koja su me podsijetila na vrata  štaglja koji smo nekad imali na dvorištu moje obiteljske kuće. Mislim da je suvišno za reći da kuće nemaju satelitske antene ili klima uređaje. Umjesto toga mnoge kuće u Čigoču imaju rodina gnijezda. Kućni brojevi  su jedini moderni detalj na njima, što me je malko razočaralo. Bilo bi ljepše da su i oni drveni, izrezbareni. Zamijetio sam da u tim kućama živi pretežno starije stanovništvo. Dvorišta su uredna, zelena, uska i duga, puna razne peradi, koza i ostalih domaći životinja. Žaba ima na svakom koraku pa tako onda i u svakom dvorištu.

          Izlet u Lonjsko polje bio je lijep, veoma poučan i ostat će mi u sjećanju zauvijek. Sa svojim prastarim mobitelom u džepu koji je tamo bio vrhunac tehnike osjećao sam se kao uljez u toj jednostavnosti, skromnosti i prirodnoj ljepoti.

                                                             David Kos 6.b